Liječnik je otkrio da pranje ruku spašava živote – ali mu nitko nije vjerovao

Sredinom 19. stoljeća bečki ginekolog Ignaz Semmelweis shvatio je da mnoge smrtonosne infekcije koje su žene dobivale nakon poroda prenose sami liječnici. To je bilo zato što su liječnici pregledavali svoje pacijentice bez pranja ruku nakon obdukcije mrtvih tijela. Dosljedno pranje ruku dovelo je do drastičnog pada stope smrtnosti. Međutim, mnogi njegovi kolege odbili su to prihvatiti – jer da je Semmelweis bio u pravu, bili bi nesvjesno djelomično odgovorni za smrti bezbrojnih ljudi. Semmelweis je bio izopćen, a njegovi su nalazi dugo ignorirani. Umro je 1865. u okolnostima koje i danas ostaju kontroverzne i nisu konačno razjašnjene. Tek je generaciju liječnika kasnije pranje ruku postalo uvriježeno.

To je jedna od najjezivijih priča u povijesti medicine. Godine 1847. mladi liječnik-specijalizant u Bečkoj općoj bolnici otkrio je zašto su mlade majke u velikom broju umirale na njegovom odjelu. Naredio je da liječnici i studenti dezinficiraju ruke prije svakog pregleda. U roku od nekoliko mjeseci stopa smrtnosti naglo je pala. To je bilo vjerojatno najveće postignuće bečke medicine u tim godinama – no gotovo nitko to nije prepoznao. Umjesto priznanja, Semmelweis je naišao na ismijavanje, izgubio je posao, napustio je Beč, postajao je sve radikalniji u svojim stavovima, završio je u duševnoj bolnici i ondje je umro u dobi od 47 godina, ironično, od sepsa. Tek je generaciju liječnika kasnije njegova pravednost dokazana.

U 19. stoljeću do 15% svih žena umrlo je od infekcija nakon poroda.

Godine 1846. Ignaz Philipp Semmelweis, rođen 1818. u Mađarskoj, započeo je rad kao asistent na Prvoj klinici za ginekologiju i opstetricu Opće bolnice u Beču. U to je vrijeme između pet i 15 posto svih žena umiralo nakon poroda od puerperalne groznice, teške infekcije rane nakon poroda. U nekim je klinikama stopa smrtnosti dosezala i do 30 posto.

Semmelweis primjećuje nešto: u Prvoj klinici za ginekologiju i opstetricu, gdje se obučavaju liječnici i studenti medicine, umire znatno više žena nego u Drugoj klinici, gdje se obučavaju primalje. Razlika je toliko upečatljiva, da se trudnice boje odjela liječnika i mole da budu primljene na drugi odjel.

Objašnjenja iz *Die Zeit*: loša kvaliteta zraka i zagušenje

Medicina devetnaestog stoljeća nudila je čitav niz objašnjenja za smrt: uzroci su uključivali, između ostalog, loša kvaliteta zraka u gradu ili začepljen mliječni kanal u majčinim prsima. To se temeljilo na miasmatičkoj teoriji koja je u to vrijeme prevladavala: bolest nastaje od zagađenog zraka, loših uvjeta okoliša i drugih vanjskih čimbenika. U svakom slučaju, ne nastaje od nečega što se nosi iz jedne prostorije u drugu vlastitim rukama.

Ignaz Semmelweis time nije bio zadovoljan. U ime patologa Carla Rokitanskog i Jakoba Kolletschke Obavlja obdukcije tijela žena koje su umrle pri porodu. i uvijek dolazi do istog zaključka. On uspoređuje brojke smrtnosti i traži razliku između dva odjela. Pritom nailazi na nešto što je medicinska struka odbila priznati od samog početka.

Liječnici su liječili trudnice a da prvo nisu oprali ruke.

Jakob Kolletschka je umro 1847. godine. Prilikom obavljanja obdukcije ozlijedio je ruku skalpelom. Kad je Semmelweis pročitao izvještaj o obdukciji, shvatio je: Kolletschka pokazuje točno iste simptome. baš kao i žene koje je sam tjednima neprestano secirao.

Stoga je Semmelweisu jasno da groznica nakon poroda nije tajanstvena epidemija, već infekcija rane prenesena iz vanjskog izvora. Liječnici i studenti idu izravno iz dvorane za disekciju u porođajnu sobu, pregledavaju žene neopranih ruku i time unose nešto u otvorene rane što, iz nedostatka boljeg izraza, Semmelweis naziva "česticama leša". Studenti primaljstva na Drugoj klinici ne provode disekcije – Zato u tim zemljama umire manje žena..

Semmelweis naređuje rigorozno pranje ruku – stopa smrtnosti pada na 2–3%

Ignaz Semmelweis naređuje da svatko tko dolazi u kontakt s trudnicama najprije mora dezinficirati ruke i instrumente – isprva klornim otopinama, a kasnije jeftinijom vodenom otopinom izbjeljivača. Rezultat je jasan: Stopa smrtnosti pala je s 12,3 posto na između dva i tri posto u roku od nekoliko mjeseci..

Kada je, ubrzo potom, još dvanaest žena odjednom oboljelo nakon poroda, Semmelweis je izveo sljedeći zaključak: infekcija je mogla ne samo iz leševa, nego i od živih pacijenata On kreće. Proširuje proces dezinfekcije. Ne zna točno što ubija – bakterije su u ovoj fazi još uvijek nepoznate. Ali zna da tamo nešto postoji.

To je pravi metodološki proboj. Semmelweis se ne oslanja na autoritet, nego na podatke. Njegov Studija iz 1847.–1848. godine sada se smatra prvim praktičnim primjerom medicine utemeljene na dokazima u Austriji. – i on sam kao jedan od Zagovornici ovog načina razmišljanja uopće.

Liječnici odbijaju prihvatiti da su sami odgovorni za visoku stopu smrtnosti.

I upravo ovdje počinje zabluda u srcu ove priče. Jer ono što kolege Semmelweisa čuju nije: 'Evo metode koja spašava živote.' Ono što oni čuju je: 'Vi ste uzrok smrti.'‘ Liječnici su odbili prihvatiti da bi oni, od svih ljudi, mogli biti odgovorni za smrti tih žena.. U 19. stoljeću liječnik je bio učenjak i dobrotvor. Činjenica da je smrt prianjala uz njegove ruke bila je uvreda.

Štoviše, Semmelweisovi nalazi nisu odgovarali nijednoj priznatoj medicinskoj teoriji. Higijena se smatrala gubitkom vremena i nespojivom s prevladavajućim teorijama o uzrocima bolesti.. Samo su ga nekolicina kolega podržala, uključujući Ferdinanda von Hebru, Josepha Škodu i Carla von Rokitanskog. Većina je učinila ono što institucije čine kad ih neko otkriće dovede u pitanje: učinili su glasnika problemom.

Semmelweisa su čak optužili za, koristiti prikupljanje i objavljivanje statistike kao sredstvo osuđivanja. 

Ignaz Semmelweis je protjeran iz Beča

U ožujku 1849. Semmelweisov ugovor nije bio obnovljen.. Imperijalno i kraljevsko medicinsko društvo odlučilo je osnovati komisiju za ispitivanje Semmelweisovih teorija. Ali Nakon intervencije njegovog nadređenog, Johanna Kleina, Ministarstvo je odbilo provesti pregled.. Dakle, teorija nije opovrgnuta. Jednostavno su spriječili da se bilo kakva istraga provede.

Godine 1850. Semmelweisu je napokon dodijeljena nastavna pozicija – ali samo kao privatni predavač iz teorijske opstetike, bez demonstracija na kadaverima, ograničeno na vježbe na manekenu. Čovjek koji je otkrio uzrok masovnog pomora smio je predavati samo koristeći lutke. Pet dana nakon imenovanja napustio je Beč i otišao u Peštu, u današnjoj Mađarskoj.

Semmelweis proglašava liječnike ubojicama "pred Bogom i svijetom"

Tamo je postao profesor akušerstva na Sveučilištu u Pešti i ponovno je dovelo do masovnog pada majčinske smrtnosti. Uvjeren u prednosti svoje metode, pisao je otvorena pisma vodećim europskim ginekolozima. Međutim, pisao ih je u tako arogantnom tonu da je time okončao svaku raspravu: na primjer, 1861. je objasnio Wilhelmu Scanzoniju von Lichtenfelsu, dvorskom savjetniku u Würzburgu, „u očima Boga i svijeta, ubojica“.

Mogao bi se Semmelweisa kritizirati zbog te arogancije kao pogreške. Međutim, to se također može protumačiti kao reakcija čovjeka koji je punih petnaest godina gledao kako žene umiru od uzroka koji je on odavno identificirao.

Godine 1865. Ignaz Semmelweis umro je u okolnostima koje i danas ostaju neobjašnjene.

Ljudi bliski njemu primijetili su znakove sve veće mentalne zbunjenosti kod Ignaza Semmelweisa. To je došlo do te mjere da je u srpnju 1865., primljen u Döblinganu državnu psihijatrijsku bolnicu u blizini Beča bez dijagnoze trojice kolega liječnika bio je. Što je zapravo patio ostaje nejasno do danas. Neki izvori sugeriraju a Intriga Neki misle da je blagi slučaj, drugi vjeruju da je teška depresija, dok treći misle da bi to mogla biti demencija u ranoj fazi.

Dva tjedna kasnije, 13. kolovoza 1865., bio je mrtav. Umro je u dobi od samo 47 godina. Obdukcijsko izvješće navodi uzrok smrti kao Sepsija – trovanje krvi, odnosno sam uzrok smrti protiv kojeg se borio cijeli život. Izvor infekcije i danas je predmet rasprave: suvremena izvješća govore o samonanešenom rezu, drugi izvještaji o sukobu s zatvorskim osobljem.

Jedan dokaz, blago rečeno, dovodi u pitanje službenu verziju. U Egzhumacija 1963. godine otkrila je višestruke prijelome na rukama, šakama i lijevoj strani prsnog koša.. Ništa se iz toga ne može dokazati. Ali ideja da je otkrivač dezinfekcije ruku umro od infekcije rane koju je zadobio u ustanovi u koju je primljen bez dijagnoze teško je prihvatiti, čak i bez pribjegavanja teorijama zavjere.

Semmelweisov refleks: kada institucije instinktivno odbacuju nova otkrića

Činjenica da je njegovo ime postalo simbol fenomena je poenta koja dolazi na kraju ove priče. Kao Semmelweisov refleks Ovaj pojam odnosi se na sklonost establišmenta da nove ideje odbacuje instinktivno i bez dovoljne provjere. Osnivač je vjerojatnije da će naići na protivljenje nego na podršku – ako njegova teza proturječi široko prihvaćenim normama i uvjerenjima. Pojam je skovao američki autor Robert Anton Wilson.

Međutim, taj pojam ne znači da je skepticizam u svojoj biti pogrešan. Naprotiv: skepticizam je bitan dio znanstvenog rada. U Semmelweisovom slučaju problem nije bio u tome što su njegovi kolege bili kritični. Naprotiv, odbili su nepristrano ispitati njegove nalaze. Njegovi podaci nisu bili opovrgnuti – nikada čak nisu ni ozbiljno preispitani.

Upravo zato se taj pojam sada koristi i izvan područja medicine. Opisuje situacije u kojima institucije ili profesionalne zajednice odbacuju nova otkrića jer bi posljedice tih otkrića dovele u pitanje njihovu vlastitu sliku o sebi, dobro uspostavljene prakse ili postojeća uvjerenja.

Higijena ruku i danas ostaje najučinkovitiji način prevencije bolničkih infekcija.

Znanstvena potvrda njegovih teorija nije stigla sve do mnogo vremena nakon što je Semmelweis umro. Louis Pasteur i Robert Koch pružili su bakteriološki dokaz da, što je tek primijetio; Jedna generacija liječnika kasnije, higijenske mjere u postnatalnom razdoblju su se uspostavile.. Danas nosi njegovo ime Budimpeštanski sveučilišni centar za medicinu, dok je Medicinsko sveučilište u Beču 2019. godine otkrilo büst – njegov rektor je tada rekao, Da je danas živ, Semmelweis bi zasigurno bio favorit za Nobelovu nagradu..

A prava poruka njegove priče i danas je relevantna. Svjetska zdravstvena organizacija proglasila je 5. svibnja Svjetskim danom higijene ruku. Taj datum simbolizira pet prstiju na ruci. Pravilna higijena ruku i dalje je jedan od najjednostavnijih i najučinkovitijih načina prevencije bolničkih infekcija.

Strah od rajčica u 16. stoljeću: kako su postale smrtonosne na tanjurima bogataša